Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
Bez starih drugova i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti bez loših sjećanja
Na hladna proljeća, bez slike stradanja
Što se baš na nas zaljepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike
I sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati
U krevet donijeti, pa te poljubiti
Al′ toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku
Na nekom proplanku, gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike (samo još vučem navike)
I sve na tome ostane
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše (na kojim ništa ne piše)
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike (samo još vučem navike)
I sve na tome ostane
